Banjalucke safikadune

safikaduna 1

Mlada i ljepa Safikada zapela je za oko stasitom turskom askeru. Ali i on se njojzi dopao. Zidine starog grada Kastela i carsijski zakoni nisu bili prepreka njihovoj ljubavi. Naredba o iznenadnom pokretu sultanovih askera bila je strahovit udarac njihovoj, jos nedozivljenoj, sreci. "Zakljinjem te budi mi vjerna, vraticu se sigurno!"-prekljinjao je mladic. "Ne brini, bicu ti vjerna, jer samo zelim biti tvoja"- odgovorila je kroz plac djevojka dodavsi: "Bicu ti vjerna do groba" Sutradan, uoci polaska turske askerije, Safikaduna, protivno svim obicajima, dosla je ispratiti ljubljenog mladica. Bilo je nekako oko podneva kad top sa kule oznacava polovinu dana. Cim je tobdjija upalio fitilj, Safikaduna je hito stala pred top i iz sveg glasa povikala:"Vjerna sam ti do groba". A kad je top oglasio podne, Safikaduna je bila medju mrtvima. Bilo je to njihovo posljednje vidjenje. Jos i sada na Safikaduninom grobu svjece cesto gore-da ne utihne spomen na neizmjernu, ali tragicnu ljubav dvoje mladih.

safikaduna 2

Voljeli su se kao u prici. Ona - Safikaduna, ljepa i mlada djevojka, a on turski asker, vojnik od poziva. Ljubav je izbila onog trena kada su im se pogledi po prvi put sreli dok je ona hodila ispod zidina Kastela. Tada ga je, dok je stajala na visokoj zidini, krisom pogledala. Odmah joj je za oko zapeo. Od tada u njima je srce pocelo jace kucati. Na njihovu zalost njezini roditelji protivili su se toj ljubavnoj vezi - jer asker je danas tu, a sutra ko zna gdje; sve ovisi od carskog fermana, govorili su. I jednog dana stize carski ferman. Roditelji Safikadune odahnuse jer stasiti mladic morade cak u daleku Anadoliju. Po rastanku, skrivajuci se pod krosnjama drveca na obali zelenog Vrbasa, jedno drugom su se zakleli na vjernost do groba. Poslije stanovitog vremena dodje glas o pogibiji Safikaduninog dilbera. Izvrsavajuci zadatu rjec, o vjernosti do groba, Safikaduna se prikrade topu koji je najavljivao podne. Kada je fitilj dogorjevao, hitro je stala pred njega. Upozorenja da se skloni, dok jos ima vremena, bila su uzaludna. Safikaduna, odjevena u najljepsu haljinu, koju joj je majka pripremila za vjencanje,na sav glas je vikala: - "Vjerna sam mu". Kazu, u Banjaluci, i jos mnogo dalje, nije bilo tog koji nije pustio suzu za mladom i ljepom Safikadunom.

safikaduna 3

Dolazak austrijskih okupacionih trupa u Banjaluku uprkos, proklamacije koju je uputio glavnokomandujuci general Filipovic, stvorio je kod jednog djela zitelja Banjaluke stanovitu zebnju. Zbog jezika bilo je i teskih nesporazuma. Narodna predanja kazuje da strazar pred ulazom u Kastel, Madjar ili Austrijanac, nikom od civila nije dozvolio pristup, sljepo izvrsavajuci naredjenje. Medju znatizeljnicima, odnosno onim koji su zbog posla morali u Kastel, u kojem je tada bilo i javnih objekata, bila je i mlada i vrlo ljepa Safikaduna, vise djevojcica no djevojka. Nije se obazirala na povik stranaca. Sa blagim smjeskom na usnama cutke je isla dalje prema kuli. Ni na ponovljeni povik nije stala. Usljedio je pucanj. Safikaduna se stropostala u krvi. Brzo se gradom, Donjim i Gornjim seherom, na sve cetiri strane, proculo sta se zbilo. Banjalucani su protestirali kao rjetko kada do tada, zbratimljeni. Legenda kaze da do tada nikad i nikom u Banjaluci nije bila tako golema dzenaza, jer ujedinjeni Banjalucani su negodovali kako se zlocin nebi ponovio, ali i da kazu i da su protiv zlocina bez obzira kakvo oruzije u rukama okupator ima.

Klikni ovde za banjalucku poeziju