 |
Banjalucka
poezija
Vozila
se po Vrbasu ladja
Vozila se sevdeli, vozila
se sevdeli Zulo,
po Vrbasu ladja, po Vrbasu ladja.
Sva je ladja sevdeli, sva
je ladja sevdeli Zulo,
srebrom okovana, srebrom okovana.
A vesla su sevdeli, a vesla
su sevdeli Zulo,
od suhoga zlata, od suhoga zlata.
U njoj sjedi sevdeli, u
njoj sjedi sevdeli Zulo,
9 djevojaka, 9 djevojaka.
I deseti sevdeli, i deseti
sevdeli Zulo,
Mujo vesladzija, Mujo vesladzija.
Aj
kolika je seher Banja Luka
Aj kolika je seher Banja Luka, aj,
seher Banja Luka,
aj s kraja na kraj, aman puna djevojaka.
Aj svaka ima po asika svoga, aj po
asika svoga,
Aj sama Fata, aman tridest i jednoga.
Aj sve se cure redom poudase, aj
redom poudase,
Aj samo Fata, aman osta neudata.
Vrbas
Voda nosila jablana
Vrbas voda
nosila jablana,
aj na jablanu kuje kujundzija, aj na jablanu kuje kujundzija.
Kujundzijo
tako ti zanata,
skuj ti meni od zlata junaka, skuj ti meni od zlata junaka.
Nemoj
plava, tako ti zanata,
vec garava ko sto sam i sama, vec garava ko sto sam i sama.
Otkako je
Banja Luka postala
Haj otkako je Banja Luka postala,
aman, aman, postala.
Haj nije lijepsa udovica ostala,
aman, aman, ostala.
Haj kao sto je Dzafer-bega kaduna,
aman, aman, kaduna.
Haj nju mi prosi sarajevski
Kadija,
aman, aman, Kadija.
Haj on je prosi, a ona se ponosi,
aman, aman, ponosi.
Gornji
Seher
Banja Luko i ravnine tvoje,
U tebi su starinine moje.
U tebi je beg Emina mlada
Pa se sece ispod bila grada.
Gledao je valija sa grada:
- A boga m' ti beg Emina lada,
Bi li meni virna ljuba bila?
Steracu ti crvenu kadifu,
Sipacu ti biser i dukate.
- A boga m' ti valija iz grada,
ne bi' tebi virna ljuba bila.
Ja imadem agu Omeragu.
U Omera sargija tambura.
Kad god svirne u srce me dirne.
Volim s Omerom po gori hoditi
Nego s tobom u dvoru siditi.
Put
putuje Latif-aga
Put putuje Latif-aga,
sa jaranom Sulejmanom, sa jaranom Sulejmanom.
Moj jarane Sulejmane,
jel ti zao Banja Luke, jel ti zao Banja Luke ?
Banjaluckih teferica, banjaluckih
teferica,
kraj Vrbasa aksamluka, kraj Vrbasa aksamluka,
i pobrdja Djumisica, i pobrdja Djumisica,
i terzije Maglajlica, i terzije Maglajlica.
Jest mi zao Banja Luke, jest mi
zao Banja Luke,
banjaluckih teferica, banjaluckih teferica,
kraj Vrbasa aksamluka, kraj Vrbasa aksamluka,
i pobrdja Djumisica, i pobrdja Djumisica,
i terzije Maglajlica, i terzije Maglajlica,
a najvise asikluka, a najvise asikluka.
Banja
Luko vatrom izgorjela
Banja Luko, vatrom izgorjela,
u tebi me cura zanijela.
Zanijela garavim ocima,
bijelim licem i mednim ustima.
Garavuso, kad bi moja bila,
moja bi se zelja ispunila.
Mila majko, dovescu je sebi,
bice draza i tebi i meni.
Ko
se ono brijegom sece
Ko se ono brijegom sece, haj, vaj,
ko se ono brijegom sece, haj, vaj,
ko li ono bi, haj, vaj,
ko li ono bi.
Ja sam Fata iz sehera, haj, vaj,
ja sam Fata iz sehera, haj, vaj,
svoje majke kci, haj, vaj,
svoje majke kci.
Imala sam devet asika, haj, vaj,
imala sam devet asika, haj, vaj,
i malo mi bi, haj, vaj,
i malo mi bi.
A kad dodje onaj pravi, haj, vaj,
a kad dodje onaj pravi, haj, vaj,
i dosta mi bi, haj, vaj,
i dosta mi bi.
Kraj
Vrbasa
Kraj Vrbasa sjedi momce, ceka
djevojce,
aman, djevojce.
Haj, vjetric piri, dunja miri, noc je kao dan.
Haj, mlado momce, cekajuci, aman, prevario san.
Kraj momceta dorat pase, poigrava se,
aman, igra se.
Haj, nogom kopa, vodu pije i prisluskuje,
Haj, a djevojka nit dolazi, aman, nit porucuje.
Pijetli zoru najavljuju, ptice pjevaju,
aman, pjevaju.
Haj, zora svice, noc odmice, zvijezda nestaje,
Haj, mlado momce kraj Vrbasa, aman, jos ne ustaje.
Kroz grancice mjesec viri, pa mu govori,
aman, govori.
Haj, ustaj, ustaj, mlado momce, spremaj doru svog,
Haj, svatovi ti odvedose, aman, dragu za drugog.
|
|
